![]() | How to buy / How to pay Kako kupiti / Kako platiti |
| e-mail: dr@dssound.com | Phone: (416) 421-7437 | Toll free 1 877 DSSOUND/Shiping world wide, original cd dvd / Saljemo u sve zemlje sveta, originalne cd , dvd |
|
Google Advertising Professional ce postaviti vas biznis na prvu stranu Google Ceca Raznatovic novi cd 2011 kupite u PRETPRODAJI Kupite cd za $16.00 US // S16.00 CND // Euro 11
„Zlatna palma” Kan 64 - za pretencioznog i nevidljivog Terensa MalikaOstvarili su se snovi kladionicara, žiri Roberta De Nira odlucio da je najbolji Malikov film „Drvo života”, a nagradu je umesto reditelja koji se nikada javno ne pojavljuje, primio njegov producent
Kan- Ostvario se san kanskih kladionicara koji su danima tvrdili da ce „Zlatnu palmu” 64. Kanskog festivala osvojiti americki reditelj Terens Malik za najpretenciozniji film svih vremena – „Drvo života”, elegicnu litaniju slika i snovidenja, filozofski traktat o galagtickim maglinama, simbolickoj predstavi sveta, protoku vremena i beskonacnosti, sve to kroz prizmu jedne konzervativne teksaške porodice u kojoj se živi prema visokim, cak nedostižnim standardima oca... Tako se i dogodilo i to prema odluci žirija kojim je predsedavao americki glumac Robert De Niro, sa cime se zapravo odala pocast ovom kontroverznom americkom stvaraocu duge i nimalo plodne karijere, tokom koje je snimio svega nekoliko filmova medu kojima je i „Tanka crvena linija”. Kako je dobro poznato da se Terens Malik nikada ne pojavljuje u javnosti i nikada se ne fotografiše, te ga zbog toga još nazivaju i „Selindžerom americke kinematografije”, niko i nije ocekivao da ce se popeti na glavnu scenu i licno primiti nagradu. Umesto njega to je ucinio njegov producent. To i nije tako loše, jer je zapravo on najviše i zaslužio „Zlatnu palmu” s obzirom da mu je pošlo za rukom da skupi 32 miliona dolara, koje je Malik tako darežljivo potrošio na specijalne kompjuterske efekte da bi docarao scene Velikog praska, nastanka života i nestanka dinosaurusa sa planete Zemlje, sa kojima obiluje ovaj film koji je trebalo da bude samo americka porodicna saga. Uz to, kada se zna da iza svega ovoga stoji i jedan veoma znacajan francuski distributer, ne treba biti previše pametan da bi se sve kockice sasvim složile. I da, „Zlatnu palmu” je umesto predsednika žirija urucila americka zvezda Džejn Fonda. De Nirov žiri je malo popravio utisak dodelivši festivalski Gran pri Ravnopravno, autorima dva izvrsna filma i vrsnim rediteljima. Osvu nagradu tako su osvojilabelgijska braca Žan-Lik i Pjer Darden za savršeno režiran film „Decak sa biciklom” (dvostruki dobitnici „Zlatne palme”), svakako jedan od najboljih na festivalu, kao i turski maestro Nuri Bilge Džejlan za „Bilo jednom u Anadoliji”, još jedno vizuelno remek-delo, iza cije se price o jednoj sumnjivoj smrti, ispricane u veoma sporom ritmu, krije autorovo slikanje stanja turskog društva. Cast da proglasi dobitnike ove nagrade i licno im cestita, pripala je našem reditelju Emiru Kusturici, koji se tako ponovo pojavio na njemu dobro poznatom mestu, na velikoj sceni Teatra Limnijer, na kojoj je osvajao svoje „Zlatne palme”. „Palmu” za najbolju režiju (preterano) osvojio je danski reditelj Nikolas Vinding Refn za rutinsku akcionu dramu o vozacu-kaskaderu koji nocu iznajmljuje svoje usluge kaskaderima. Nagradu za najbolju žensku ulogu osvojila je glumica Kirsten Danst za ulogu u filmu „Melanholija” Larsa fon Trira, cime se žiri pridružio nameri festivalskih celnika da malo „ublaže” kaznu danskom reditelju i „spuste loptu” u sveopštoj buci, nastaloj posle njegovih nesmotrenih (ali, cini se, potpuno svesno izgovorenih) izjava, na temu Hitlera, nacista, Jevreja i današnjice, zbog cega je proglašen peronom non grata u Kanu. Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je belgijskom glumcu Žanu de Žardenu, za izvrsno odigranu ulogu u šarmantnom francuskom crno-belom nemom filmu „Artista” Mišela Hazanavisijusa. Najbolji scenario je onaj koji je napisao za svoj film „Fusnota” izraelski reditelj Jozef Sedar, uzbudljivu pricu o žestokom rivalstvu izmedu oca i sina, dva profesora talmudske teologije. Specijalna nagrada žirija pripala je francuskoj glumici i debitantskoj rediteljki Majvan (nekadašnja ljuba Lika Besona), za film „Policija”, pricu iz svakodnevice pariskog odelenja za zaštitu dece, koji vodi stalnu bitku protiv pedofila, porodicnih nasilnika i seksualnih zlostavljaca, a koje je omalovažavano od strane onih koji se nazivaju „prava policija”. „Zlatnu kameru” za najbolji debitanstki film osvojio je cileanski reditelj Pablo Giorgeli za „Las Akasijas”, „Zlatnu palma” za najbolji kratkometražni film osvojila je Marija Vronda za „Kros”, dok je glavnu nagradu Sinefondasiona (studentski filmovi), prema odluci žirija kojim je predsedavao Mišel Gondri, pripala Doroteji Drumovoj za „Pismo”. Emir Kusturica je kao predsednik žirija programa „Izvestan pogled”, nagradu za najbolji film dodelio ravnopravno: nemackom reditelju Andreasu Drezenu za film „Zaustavljeni na koloseku” i kultnom korejskom autoru Kim Ki Duku za izvanredan dokumentarac „Arirang”. Nagradu za najbolju režiju Kusturicin žiri urucio je supruzi iranskog reditelja Mohamada Rasulofa za film „Dovidenja”, jer autor nema dozvolu za napuštanje Irana, posle sudskog procesa koji je voden protiv njega i reditelja Džafara Panahija. Specijalna nagrada ovog žirija pripala je ruskom filmu „Elena” Alekseja Zvjaginceva, s kojim je i zatvoren program „Izvestan pogled”. I medunarodni žiri kritike vec je rekao svoje. Nagradu za najbolji film osvojio je finski reditelj Aki Kaurismaki za „Avr”, koji je dobio i specijalnu nagradu Ekumenskog žirija. Ekumenski žiri je za svog pobednika izabrao film Paola Sorentina „To mora biti mesto”, koji je prikazan u samoj festivalskoj završnici, na veliko zadovoljstvo ljubitelja Šona Pena koji igra u njemu glavnu ulogu. Ovogodišnji Kan pamtice se po legendama Bernardu Bertoluciju, Žanu Polu Belmondu, Vudiju Alenu i naravno po „ispadu” Larsa fon Trira, zbog cega se o njegovoj „Melanholiji” pricalo više nego što je bilo potrebno. Festival je sinoc svecano zatvoren projekcijom porodicno-muzicke sag, filma „Najvoljenija” Kristofa Onorea, u kojem pored dive Katrin Danev, njene cerke Kjare Manstrojani i Miloša Formana igra i naš Radivoje Raša Bukvic koji je i sam bio meta horde fotoreportera na najprestižnijem filmskom crvenom tepihu... Dubravka Lakic
|
|